Suživot ljudi i pasa temelji se na dobroj komunikaciji. Kako bi psima bilo lakše živjeti u našem svijetu, moraju naučiti neke riječi – možemo ih nazvati naredbe, signali ili znakovi. Školovanje pasa zajedno s vlasnicima/skrbnicima pomaže ostvariti kvalitetan odnos, temeljen na razumijevanju i uvažavanju različitosti koje postoje među našim vrstama.

Trening obiteljskih pasa razlikuje se od treninga službenih pasa. Naši kućni ljubimci različite su veličine, pasmine, porijekla, neki su preplašeni, neki tjeskobni, neki se teško fokusiraju,… U prošlosti školovani psi su bili rijetkost. Tada se treniralo samo neke pse jer se smatralo da samo pasmine pasa koje odabire vojska i policija mogu biti uspješne u školovanju.

Danas je trening pokazatelj dobre skrbi o psu. Trening temeljen na pozitivnom poticanju je oblik igre za psa i vlasnika. Neki psi sve potrebno nauče bez posebnog školovanja, ali to im je teže. Naime, naš način života nametnuo je nove zahtjeve za naše kućne ljubimce. Zabrinjavajući je podatak da je sve više pasa anksiozno (tjeskobno). Procjenjuje se da oko 80% pati od nekog oblika tjeskobe; separacijska anksioznost, tj. tjeskoba zbog odvojenosti od vlasnika/skrbnika je najpoznatija, ali ne jedina.

Razvoj modernog treninga temelji se na znanosti, tj. na psihologiji učenja i na istraživanjima ponašanja pasa, njihovih kognitivnih sposobnosti (kako spoznaju svijet), osjećaja i potreba koje iz toga proizlaze. Za kućne ljubimce zajedno s njihovim vlasnicima/skrbnicima organiziraju se školice ili tečajevi treninga. Vlasnici/skrbnici koji imaju više iskustva mogu samostalno trenirati svoje pse. Školovanje pasa nužno je za dobrobit i sigurnost pasa.

Rana socijalizacija i trening nisu isto

Rana socijalizacija štenadi je do četiri mjeseca starosti. Socijalizacija znači da štene upoznaje druge pse, ljude i ostale vrste životinja uz koje će živjeti (npr. mačke, papige, konje, ovce), te uči pristojno ponašanje u njihovom društvu. Istovremeno s ranom socijalizacijom odvija se habituacija, odnosno štene se navikava na razne stvari koje čine naš ljudski okoliš, npr. hodanje po stepenicama, buku kućanskih uređaja i prometa, mirise našeg doma i ulice, vožnju u automobilu. Pri tome štene uči ignorirati ne-prijeteće podražaje, npr. mirno njuškati bez obzira što šeta prometnom ulicom.

U periodu rane socijalizacije za štene je najvažnija igra i izgradnja dobrog odnosa s obitelji u kojoj živi, uključujući dvonožne i četveronožne članove obitelji. Štene ne smije imati traumatična iskustva! Trening šteneta se može započeti – kao što i djeca u vrtiću započinju stjecati vještine koje im kasnije trebaju u školi. No, periodi vježbanja trebaju biti kratki (2-5 min) jer štenad ne može zadržati pažnju kao odrasli psi, a ni koordinacija pokreta im nije jednako dobra. Trening nije najvažniji dio rane socijalizacije!

Nakon perioda rane socijalizacije učenje se nastavlja, no psići postaju oprezniji. Kroz par mjeseci mladi psi ulaze u pubertet i tada se pod utjecajem hormona počinju ponašati slično kao ljudski tinejdžeri.

Učenje kroz igru i obogaćeni okoliša pomaže štenadi, mladim i odraslim psima da savladaju određene vještine koje im trebaju za uspješan trening, npr. koncentraciju na problem, radne navike, suradnja tj. fokus na vlasnika/skrbnika. Igra je temelj za sprječavanje i kasnije rješavanje svih problema u ponašanju.

Zašto psi trebaju biti školovani/trenirani

U suvremenom društvu školovanje pasa tj. trening postaju važan dio života svakog psa. Pravilno treniran pas ima vještine potrebne za miran suživot s ljudima i drugim životinjama. Odgovornost je vlasnika/skrbnika osigurati da njegov/njezin pas bude pravilno treniran.

Život u ljudskom kućanstvu stavlja psa pod dodatni pritisak jer se od psa očekuje ponašanje koje je „pristojno“ prema ljudskim kriterijima, npr. da ne skače na ljude, ne nateže na povodcu i dolazi na poziv. Bez odgovarajućeg treninga pas može imati teškoće u integraciji s ljudima i s drugim psima. U nekim situacijama to će biti stresno ili neugodno za psa, a u nekima može imati razorne posljedice. Trening je preduvjet sigurnosti psa u današnjim uvjetima života, npr. zbog opasnosti od prometa. Ako se psa ne trenira kako treba, dugoročno mu se nanosi velika šteta.

Psi se ne rađaju sa znanjem i razumijevanjem naših ljudskih riječi! Vlasnici/skrbnici često od prvog dana pse obasipaju s mnoštvom riječi, i onda se ljute na pse kada ih ne slušaju. U treningu psi uče određene riječi (naredbe, signale ili znakove) na lakši način jer se učenje prilagođava njihovom načinu razmišljanja. Psi vole učiti nove riječi i razumjeti što vlasnik/skrbnik od njih traži. To im potvrđuje dobar odnos s vlasnikom/skrbnikom, čini ih sigurnijima i sretnijima. Psi koji ne razumiju što vlasnik/skrbnik želi, postaju anksiozni jer mu žele udovoljiti, a ne znaju kako. Neobično je važno uvijek biti dosljedan u radu sa psom, tj. uvijek se držati istih riječi i pravila.

Konačno, trening pruža mentalnu stimulaciju koja doprinosi psećoj sreći. U kombinaciji s redovnim šetnjama, trening omogućuje da pas bude mentalno i fizički potican, pa će vjerojatno zadovoljno spavati ostatak dana. S druge strane, psi s kojima se ništa ne radi mogu postati anksiozni, strašljivi, agresivni, razdražljivi, pretjerano se glasati i uništavati po kući. Kod pasa koji imaju probleme u ponašanju, sam trening nije dovoljan da se oni riješe, već je potrebno napraviti cjelokupni plan rada sa psom i vlasnikom/skrbnikom.

Međutim, važna je i količina treninga, pa pretjerivanje može imati jednako loš učinak. Odnos psa i vlasnika/skrbnika ne smije se svesti na disciplinu i pravila. Igra i maženje jednako su važni.

Dakle, trening uči psa suradnji s vlasnikom/skrbnikom, te omogućuje sigurnost psa, vlasnika/skrbnika i ostalih s kojima se susreću. Svaki pas trebao bi naučiti svoje ime, te naredbe/signale „sjedi“, „čekaj“, „dođi“, „pusti“ i da ne nateže na povodcu.

Znanost i praksa potvrđuju da je najbolji trening temeljen na pozitivnom poticanju

Učenje temeljeno na pozitivnom poticanju pokazalo se kao najučinkovitije za pse, ljude i druge životinje. Trening temeljen na pozitivnom poticanju smije se započeti rano s mladim psima i provoditi sa psima malih pasmina jer ih se ne može ozlijediti. Prikladan je za rad s traumatiziranim psima i sa starijim psima s kojima se prije nije ništa radilo, te pomaže u resocijalizaciji.

Trening temeljen na pozitivnom poticanju nije isto što i dresura! Više o tome možete pročitati ovdje

Općenito, fizičko kažnjavanje psa narušava njegov odnos s vlasnikom/skrbnikom i jedan je od glavnih uzroka anksioznosti kod pasa. Više o tome ovdje

Trening temeljen na pozitivnom poticanju omogućuje izgradnju odnosa između psa i vlasnika/skrbnika postavljenog na povjerenju, a ne na strahu. To nije poslušnost, nego komunikacija – zbog toga se umjesto riječi „naredba“ koristi pojam „signal“ ili „znak“. Ovakav trening ugodan je za psa i vlasnika/skrbnika jer ne stvara osjećaj krivnje kao kod primjene fizičke kazne.

Premda stručni izraz „pozitivno poticanje“ nije isto što i „nagrađivanje“, kolokvijalno se najčešće koristi izraz „nagrađivanje“. Dakle, u radu sa psom se „nagrađuju“ ponašanja koja nama ljudima odgovaraju. Za pse „nagrada“ može biti hrana (poslastice) ili vlasnikova/skrbnikova pažnja (pogled, dodir, govor). Psi poticajem smatraju i „pozitivnu pažnju“ i „negativnu pažnju“ (špotanje). Verbalna pohvala može biti „bravo“, „dobar pas“, i sl. Konačno, psima kao „nagrada“ može biti igra koja slijedi odmah kada poslušaju što se tražilo (npr. dati im omiljenu igračku ako dođu, baciti lopticu ako su mirno čekali).

Za trening je moguće koristiti različite poslastice. Poslastice nisu redovna pseća hrana i uglavnom se radi o stvarima s kojima se ne preporuča da se inače psa hrani (npr. hrenovke, salame). Za pse koji nemaju zdravstvenih problema, najčešće se koriste hrenovke, pileće salame, sir, slanina, čvarci (neslani), kikiriki maslac (bez soli i konzervansa), sušene ribice, surimi štapići, komadići kuhane ili pečene piletine te neke kupovne poslastice koje moraju biti mekane odnosno takve da ih pas može brzo i lako progutati (npr. pseća pašteta u tubi). Za pse koji imaju zdravstvenih problema potrebno je pronaći što im od stvari koje smiju jesti predstavlja dovoljnu motivaciju za rad. Općenito, svaka vrsta hrane za koju je pas spreman raditi je dobra kao nagrada u treningu. Poslastice uvijek moraju biti veoma sitno rezane zato da ih pas može brzo progutati i da se ne najede prebrzo.

Nadalje, trening temeljen na pozitivnom poticanju uključuje ignoriranje (uskratu pažnje) nepoželjnih ponašanja. Na taj način pas nije „nagrađen“ za neželjeno ponašanje. Ako psi nisu poticani (tj. ne dobivaju pozornost ili poslastice) za određeno ponašanje, tada imaju tendenciju prestati to činiti. Na primjer, ako pas skače kako bi pozdravio ljude, treba ga ignorirati ako skoči, i dati mu pozornost samo kada ima četiri šape na tlu, tj. ako stoji ili sjedi.

Prilikom treninga prolazi se kroz nekoliko faza u učenju. Prvo je potrebno oblikovati jedno pseće ponašanje: može se nagraditi psa kada on sam nešto napravi (npr. sjedne, legne na svoj krevet), ili se psa može poslasticom ili igračkom voditi u određeni položaj (npr. u sjedeći položaj) ili na određeno mjesto (npr. na njegov krevet). Pri tome se psa može „nagrađivati“ i za svako ponašanje koje je barem slično željenom dok se ne postigne željeno (poput dječje igre toplo-hladno, gdje pas za svako „toplo“ dobiva poslasticu). Drugo, kada se psa uvježba željeno ponašanje, uvodi se naredba/signal. Tek kada pas poveže svoje ponašanje s riječi, može je se početi koristiti kao naredbu/signal. U trećoj fazi treba se izreći naredbu/signal, a nakon što pas posluša daje mu se „nagrada“.

Svako ponašanje treba prvo vježbati na mjestu gdje psa neće ništa ometati, a zatim postepeno uvoditi sve više kriterije (ili vrijeme ili udaljenost ili ometanja). Nikada se ne povisuje više kriterija istovremeno, uvijek se uvodi po jedan novi kriterij.

Na početku treninga psa treba redovno „nagrađivati“, a kasnije postepeno na tzv. „varijabilnom rasporedu“, što znači tražiti ga da posluša naredbu/signal uvijek različiti broj puta prije nego dobije „nagradu“. To je sistem kao kod igara na sreću, gdje se igrači uvijek nadaju da će osvojiti nagradu. Nikada ne treba prestati nagrađivati psa poslasticama, samo treba smanjivati učestalost davanja.

Naši obiteljski psi nemaju jednog „vodiča“, nego su sastavni dio obitelji i moraju komunicirati sa svima onima koji o njima brinu. Dakle, sve što psa uvježba jedan član obitelji, to isto trebaju raditi sa psom i drugi koji očekuju da ih pas posluša. Pas će na taj način shvatiti da treba surađivati sa svakim tko s njime radi – i da svatko ima neku poslasticu za njega. Kada druga osoba započinje trening, treba krenuti od početka (na mjestu bez ometanja i s puno poslastica), no učenje će biti puno brže.

Kako započeti

Trening možete započeti sami. Ovdje su neke stranice gdje ćete naći dobre savjete:

Dogs Trust: https://www.dogstrust.ie/help-advice/training-videos/

Zak George: https://www.youtube.com/user/zakgeorge21

Kikopup: https://www.youtube.com/user/kikopup

Victoria Stilwell: https://positively.com/

Sve što imate od Cesara Millana, odmah bacite u smeće.

Ukoliko trebate pomoć, potražite trenera koji će podučiti vas i psa zajedno. Nikada nemojte psa ostavljati kod nekoga da ga trenira bez vas! Vaš pas mora naučiti da komunicira s vama, a vi trebate naučiti kako postupiti u određenim situacijama u kojima se zatičete sa svojim psom. Pod uvjetom da angažirate istinski kvalificiranog trenera, sav novac potrošen na obuku vratiti će se i vama i vašem psu višestruko u smislu zdravog i kvalitetnog odnosa.

Trening zahtjeva vrijeme, poput ljudskog školovanja koje traje godinama. Nemojte očekivati da pas sve nauči odmah, znanje se gradi malo po malo. U treningu idite od lakšega prema težem i budite strpljivi.

Nikada se nemojte uspoređivati s drugim psima i vlasnicima. Vi i vaš pas ste jedinstven par, kao i u plesu. Ne morate u svemu biti odlikaši. Važno je da ste sretni i sigurni zajedno!

Nažalost, činjenica je da još uvijek većina pasa ne prolazi nikakvu formalnu obuku. Budući da naše domove i naše živote dijelimo sa sve više pasa, važnije je nego ikada da svaki pas dobije dobro pseće školovanje. Time se sprječava da tisuće pasa bude odbačeno u skloništa zbog problema u ponašanju koji su se mogli spriječiti. Ulaganje vremena u školovanje vašeg psa olakšat će život i vama i njemu. Budite pozitivan primjer u svom okruženju.